The Halloween Tree

Ray Bradbury


Glava 1

Glava 2

Glava 3

Glava 4

Glava 5

Glava 6

Glava 7

Glava 8

Glava 9

Glava 10

Glava 11

Glava 12

Glava 13

Glava 14

Glava 15

Glava 16

Glava 17

Glava 18

Glava 19

The Halloween Tree 

Glava 16 


    The unemployed of all midnight Europe shivered in their stone sleep and came awake. Which is to say that all the old beasts, all the old tales, all the old nightmares, all the old unused demons-put-by, and witches left in the lurch, quaked at the call, reared at the whistle, trembled at the summons, and in dust devils of propulsion skimmed down the roads, flitted skies, buckshot through shaken trees, forded streams, swam rivers, pierced clouds, and arrived, arrived.     Nezaposleni iz čitave ponoćne Evrope promeškoljili su se u svome mrtvačkome snu i probudili se. Što će reći da su se sve stare zvijeri, sve stare priče, sve stare noćne more, svi stari raspremljeni demoni i vještice ostavljene na cjedilu stresle na poziv, ustuknule pred zviždukom, zadrhtale na zov, pa u vrtlozima propulzivne prašine zviznule cestama, zalepršale nebesima, poput medvjeđe sačme prozujale kroz uzdrmane krošnje, pregazile potoke, preplivale rijeke, prostrijelile oblake i stigle, stigle.
    Which is still to say that all the dead statues and idols and semigods and demigods of Europe lying like a dreadful snow all about, abandoned, in ruins, gave a blink and start and came as salamanders on the road, or bats in skies or dingoes in the brush. They flew, they galloped, they skittered.     Čime se veli i to da su svi mrtvi kipovi i idoli i polubogovi i napolbogovi Evrope, što su ležali posvuda poput kakva jezivoga snijega, napušteni, u ruinama, na sve ovo samo trepnuli i trznuli se i pojavili se kao daždevnjaci na cestama, kao šišmiši na nebu i divlji psi u makiji. Letjeli su, galopirali, brčkali vodu u niskomu letu.
    To the general excitement and amazement and much babbling shout from the fringe of boys leaning out, Moundshroud leaning with them as the mobs of strange beasts came from north, south, east, west to panic at the gates and wait for whistles.     Izazvavši opće uzbuđenje i prepast i mnogo klepetavih krikova u prstenu dječaka što su se nadvili nad prazninu, a s njima i Grobolijes, dok su svjetine čudnih životinja dolazile sa sjevera, juga, istoka i zapada, da bi ih pred dverima spopala strava u očekivanju zvižduka.
    “Shall we drop white-hot boiling lead down on them?”     "Da na njih bacimo do bijelog usijano rastaljeno olovo?"
    The boys saw Moundshroud’s smile.     Dječaci su vidjeli Grobolijesov smiješak.
    “Heck, no,” said Tom. “Hunchback already did that years ago!”     "Krampusa mi, ne", odgovorio je Tom. "To je pred mnogo godina već učinio Quasimodo!"
    “Well, then, no burning lava. So shall we whistle them up?”     "No dobro, nema ognjene lave. A da ih dozovemo zviždukom?"
    They all whistled.     I tako su svi zazviždukali.
    And obedient to summons, the mobs, the flocks, the prides, the crush, the collection, the raving flux of monsters, beasts, vices rampant, virtues gone sour, discarded saints, misguided prides, hollow pomps oozed, slid, suckered, pelted, ran bold and right up the sides of Notre Dame. In a floodtide of nightmare, in a tidal wave of outcry and shamble they inundated the cathedral, to crust themselves on every pinion and upthrust stone.     I tako su, pokorivši se pozivu, te svjetine, ta stada, taj probrani dio, te klapa, te zbirke, te šiznute bujice čudovišta, zvijeri, opačina puštenih s lanca, skiseljenih kreposti, odbačenih svetaca, zalutalih ponosa i prazne pompe, počele dokapavati, uklizavati, usisavati se, rominjati i trčati uspravna čela ravno uz stijenke Notre Dame. U plimi noćne more, u plimnome valu usklika i geganja, preplavili su katedralu, i skorili se na svakome klincu i svakom izbačenom kamenu.
    So here ran pigs and there climbed Satan’s goats and yet another wall knew devils which recarved themselves along the way, dropped horns and grew new ones, shaved beards to sprout tendril earthworm mustaches.     Tako su tu trčale svinje a tamo se pentrale Sotonine koze, dok je neki drugi zid upoznao đavole koji su, sve usput, sami sebe rezbarili u neki drugi lik, odbacivali jedne rogove i puštali da im izrastu drugi, brijali brade i puštali da im niknu tanki brčići nalik na vriježe i kišne gliste.
    Sometimes a swarm of only masks and faces scuttled up the walls and took the buttress heights, carried by an army of crayfish and wobbly-crotchety lobsters. Here came the heads of gorillas, full of sin and teeth. There came men’s heads with sausages in their mouths. Beyond danced the mask of a Fool upheld by a spider that knew ballet.     Gdjekad bi uz zidove zarepeljao samo roj obrazina i lica pa zauzeo prsobranske visove, roj donesen čitavom legijom slatkovodnih rakova i šepavih jastoga. Onda bi se pojavile glave gorila, pune pohote i zuba. A ondje bi se pojavile ljudske glave s kobasicama u ustima. A iza svega je plesala maska Lude, koju je držao pauk, dobar znalac baleta.
    So much was going on that Tom said: “My gosh, so much is going on!”     Toliko se toga zbivalo odjednom, da je Tom rekao: "O, Bože, toliko toga odjednom!"
    “And more to come, there!” said Moundshroud.     "A koliko će tek doći, gledaj." rekao je Grobolijes.
    For now that Notre Dame was infested with various beasts and spidering leers and gloms and masks, why here came dragons chasing children and whales swallowing Jonahs and chariots chockful of skulls-and-bones. Acrobats and tumblers, yanked out of shape by demidemons, limped and fell in strange postures to freeze on the roof.     Jer sad je već Notre Dame bila preplavljena pravom pošasti najraznovrsnijih životinja i paukastih cerova i buljenja i obrazina, a od tamo, gle, zmajeva što nahincavaju djecu i kitova što gutaju Jone i bojnih kola do vrha ograde krcatih mrtvačkim glavama i kostima. Akrobati i pelivani, izobličeni snažnim potezanjem poludemona, razlabavili bi se i padali u čudnim pozama, pa se sledili na krovu.
    All accompanied by pigs with harps and sows with piccolos and dogs playing bagpipes, so the music itself helped charm and pull new mobs of grotesques up the walls to be trapped and caught forever in sockets of stone.     Sve su to pratile svinje s harfama i krmače s usnim harmonikama i psi što su duhali u gajde, tako da je i sama svirka podupirala čaroliju i vukla nova mnoštva grotesknih nakaza uz zidove, kojima je bilo suđeno ostati zauvijek zarobljenima u kamenim dupljama.
    Here an ape plucked a lyre; there floundered a woman with a fish’s tail. Now a sphinx flew out of the night, shed its wings and became woman and lion, half and half, settled to snooze away the centuries in the shadow and sound of high bells.     Tu je majmun trzao liru, tamo se praćakala žena ribljega repa. Sad bi iz noći doletjela sfinga, odbacila krila i pretvorila se u ženu i lava, pola jedno, pola drugo, pa se skutrila da odrijema stoljeća u sjeni i melodiji visokih zvona.
    “Why, what are those?” cried Tom.     "Mislim, tko su ovi?" uskliknuo je Tom.
    Moundshroud, leaning over, gave a snort: “Why those are Sins, boys! And nondescripts. There crawls the Worm of Conscience!”     Grobolijes, nadvivši se nad sve to, kratko je otfrknuo: "Mislim, dječaci, to su grijesi! Oni neopisivi. To gmižu crvi savjesti!"
    They looked to see it crawl. It crawled very fine.     Pogledali su da vide kako gmižu. Gmizali su sasvim solidno.
    “Now,” whispered Moundshroud softly. “Settle. Slumber. Sleep.”     "A sad", tiho je prošaptao Grobolijes. "Smirite se. Snivajte. Utonite u san."
    And the flocks of strange creatures turned about three times like evil dogs and lay down. All beasts took root. All grimaces froze to stone. All cries faded.     I sad se to stado čudnih stvorenja triput okrenulo oko sebe, poput opakih pasa, i leglo. Sve su životinje pustile korijenje. Sve su se grimase sledile u kamen. Svi su krikovi zamrli.
    The moon shadowed and lit the gargoyles of Notre Dame. “Does it make sense, Tom?”     Mjesec je zasjenio i osvijetlio garguje Notre Damea. "Tom, ima li u tome kakve logike?"
    “Sure. All the old gods, all the old dreams, all the old nightmares, all the old ideas with nothing to do, out of work, we gave them work. We called them here!”     "Naravno. Svim tim starim bogovima, svim tim starim snovima, svim tim starim morama, svim tim starim slikama s kojima nisu znali što da počnu, besposlenima, mi smo našli posao. Mi smo ih dozvali ovamo!"
    “And here they will remain for centuries, right?”     "I ovdje će one ostati stoljećima, istina?"
    “Right!”     "Istina!"
    They looked down over the rim.     Pogledali su preko vijenca.
    There was a mob of beasts on the east battlement. A crowd of sins on the west.     Na istočnom je kruništu bilo mnoštvo životinja. Gomila grijeha na zapadnom.
    A surge of nightmares on the south.     Čitav zapuh noćnih mora na jugu.
    And a fine scuttle of unnamed vices and ill-kept virtues to the north.     A na sjeveru krasna vreva neimenovanih poroka i zanemarenih vrlina.

    “I,” said Tom, proud of this night’s work, “wouldn’t mind living here.”     "Ja", rekao je Tom, ponosan na noćno djelo, "ne bih imao ništa protiv toga da tu i živim."
    The wind crooned in the mouths of the beasts. Their fangs hissed and whistled: “Much thanks.”     Vjetar je zapjevušio u ustima životinja. Očnjaci su zapištali i zazviždali: "Hvala najljepša."


>> Glava 17