| Gasping, they reached the pyramid’s top where waited a vast crystal lens, a viewing glass which spun slowly in the wind on a golden tripod, a gigantic eye with which to bring far places near. | Teško dišući, stigli su na vrh piramide gdje ih je čekala golema kristalna leća, lupa što se, na zlatnom tronošcu, polako okretala na vjetru, orijaško oko što je približavalo daleke krajeve. |
| In the west, the sun, smothered and dying in clouds, sank. Moundshroud hooted his delight: | Na zapadu je Sunce, zapretano i na samrti u oblacima, polako tonulo. Grobolijes je zahukao od veselja: |
| “There it goes, boys. The heart, soul, and flesh of Halloween. The Sun! There Osiris is murdered again. There sinks Mithras, the Persian fire. There falls Phoebus Apollo all Grecian light. Sun and flame, boys. Look and blink. Turn that crystal spyglass. Swing it down the Mediterranean Coast a thousand miles. See the Greek Isles?” | "Eno ga, odlazi, dječaci. Srce, duša i meso Noći vještica. Sunce! Još jednom umoriše Ozirisa. Eto kako tone Mitra, perzijska vatra. Eto kako pada Feb Apolon, svo grčko svjetlo. Sunce i plamen, dječaci. Gledajte i žmirkajte. Okrenite tu kristalnu špijunku. Zakrenite je preko tisuću milja sredozemne obale. Vidite li grčke otoke?" |
| “Sure,” said plain George Smith, dressed up as fancy pale ghost. “Cities, towns, streets, houses. People jumping out on porches to bring food!” | "Naravno", odgovorio je dječak koji se zvao naprosto George Smith, a bio odjeven u elegantnu blijedu utvaru. "Gradovi, gradići, ulice, kuće. Ljudi što iskakuju kroz kućna vrata i odlaze po hranu." |
| “Yes.” Moundshroud beamed. “Their Festival of the Dead: the Feast of Pots. Trick-or-Treat old style. But tricks from the dead if you don’t feed them. So treats are laid out in fine banquets on the sill!” | "Da", rekao je Grobolijes, a lice mu se ozarilo. "Njihova svetkovina mrtvih: Svetkovina lonaca. Dar il' kvar u starom stilu. Ali kvar prave pokojnici, ako ih ne nahrane. Zato na prozore stavljaju dar, i to pravu gozbu!" |
| Far away, in the sweet dusk, smells of cooked meats steamed, dishes were dealt out for spirits that smoked across the land of the living. The women and children of the Grecian homes came and went with multitudinous quantities of spiced and delectable victuals. | Negdje daleko, u sumračju ulice, pušili su se mirisi kuhanoga mesa, pripravljala su se jela za duhove, i od njih se zemljom živih dimili mirisi. Iz grčkih su domova dolazile žene i djeca s velikim mnoštvom miomirisnih i slasnih namirnica, pa se ponovno vraćali kući. |
| Then, all through the Grecian Isles, doors slammed. The vast slamming echoed along the dark wind. | I onda, diljem svih grčkih otoka, najednom su se zalupila vrata. Ta golema lupa odjeknula je kroz mračni vjetar. |
| “The temples shutting tight,” said Moundshroud. “Every holy place in Greece will be double-locked this night.” | "Hramovi se čvrsto zatvaraju", rekao je Grobolijes. "Noćas će sva svetišta u Grčkoj biti dvostruko zaključana." |
| “And look!” Ralph-who-was-a-Mummy swung the crystal lens. The light flared over the boys’ masks. “Those people, why are they painting black molasses on their front door posts?” | "A vidi!" Ralph-mumija zakrenuo je kristalnu leću. Dječacima je preko maski buknulo svjetlo. "Ti ljudi, zašto svoje dovratke bojaju crnom melasom?" |
| “Pitch,” corrected Moundshroud. “Black tar to glue the ghosts, stick them fast, so they can’t get inside.” | "To je smola", ispravio gaje Grobolijes. "Crni katran za koji će se zalijepiti duhovi, i čvrsto se vezati, kako ne bi mogli unići." |
| “Why,” said Tom, “didn’t we think of that!?” | "Mislim", odgovorio je Tom, "kako se tome nismo i sami domislili?!" |
| Darkness moved down the Mediterranean shores. From the tombs, like mist, the dead spirits wavered in soot and black plumes along the streets to be caught in the dark tar that smeared the porch sills. The wind mourned, as if telling the anguish of the trapped dead. | Niz sredozemnu se obalu zavaljala tama. Iz svojih grobova, poput sumaglice, mrtvi su duhovi zatreperili u crnim, pepelnim pramenovima, i krenuli ulicama da budu ulovljeni crnom smolom kojom su bili zamrljani dovratci. Dim je jaukao, kao da priča oj adu uhvaćenih pokojnika. |
| “Now, Italy. Rome.” Moundshroud turned the lens to see Roman cemeteries where people placed food on graves and hurried off. | "A sad Italija. Rim." Grobolijes je okrenuo leću i pred njima su se pokazala rimska groblja na kojima su ljudi stavljali hranu na grobove i žurno se udaljavali. |
| The wind whipped Moundshroud’s cape. It hollowed his mouth: | Vjetar je zamlatarao Grobolijesovom pelerinom. On je zapjevao, zazivajući u daljinu: |
| “O autumn winds that bake and burn | O jesenji vjetar što peče i pali, |
| And all the world to darkness turn, | I svemir čitav u mrakove svali. |
| Now storm and seize and make of me… | Olujno puhni da budem i ja |
| A swarm of leaves from Autumn’s Tree!” | Lisnati vihor Stabla vještica! |
| He kick-jumped straight up in the air. The boys yelled delight, even as his clothes, cape, hair, skin, body, corn-candy bones tore apart before their eyes. | Potom se odbio nogama ravno uvis. Dječaci su zavrištali od veselja, unatoč tome što su im se pred očima raspali i njegova odjeća, i njegov plašt, i kosa, i koža, i tijelo, i kosti od šećerleme. |
| “… leaves … burn … | ... vjetar... pali... |
| … change … turn … !” | ... u mrakove... svali...! |
| The wind ribboned him to confetti; a million autumn leaves, gold, brown, red as blood, rust, all wild, rustling, simmering, a clutch of oak and maple leaf, a hickory leaf downfall, a toss of flaking whisper, murmur, rustle to the dark river-creek sky. Not one kite, but ten thousand thousand tiny mummy-flake, kites, Moundshroud exploded apart: | Vjetar ga je razderao u konfete; milijun jesenskih listova, zlatnih, smeđih, krvavo crvenih, hrđavo crvenih, sve divljih, šuštavih, uskuhalih, leglo hrastova i javorova lišća, čitav slap orahova lišća, izboj pahuljastoga šapta, mrmljanje i šušanj u mračno nebo nad potokom. Nije to bio jedan zmaj, već deset tisuća tisuća sićušnih mumificiranih ljuspica, to su bili zmajevi u koje se Grobolijes, prasnuvši, razletio: |
| “World turn! Leaves burn! | Lišće — krv! Trava — strv! |
| Grass die! Trees …fly!” | Zemlje — kret! Stabla — let! |
| And from a billion other trees in autumn lands, leaves rushed to join with the upflung battalions of dry bits that were Moundshroud dispersed in whirlwinds from which his voice stormed: | I s milijarde stabala u jesenjim krajevima, pojurilo je lišće da se pridruži uzletjelim bataljunima suhih mrvica, Grobolijesu rasutom u orkanskim pijavicama, iz kojih je grmio njegov glas: |
| “Boys, see the fires along the Mediterranean coast? Fires burning north through Europe? Fires of fear. Flames of celebration. Would you spy, boys? Up, now, fly!” | "Dječaci, vidite li krijesove duž obale Sredozemlja? Krijesove što plamte na sjeveru, čitavom Evropom? Krijesove straha. Plamenove slavlja. Želiš ih vidjeti? Tad, dječače, poleti!" |
| And the leaves in avalanche fell upon each boy like terrible flapping moths and carried them away. Over Egyptian sands they sang and laughed and giggled. Over the strange sea, rapturous and hysterical, they soared. | I sad se lišće u lavini sručilo na sve dječake, lišće nalik na užasne uzlepetale noćne leptire, i povuklo ih za sobom. Nad pijeskom Egipta pjevali su i smijali se i hihotali. Nad stranim morem, burnim i histeričnim, lebdjeli su oni. |
| “Happy New Year!” a voice cried, far below. | "Sretna Nova godina!" uskliknuo je neki glas, duboko pod njima. |
| “Happy what?” asked Tom. | "Sretno što?" upitao je Tom. |
